Srbi Ubili 1200 Bošnjaka u Napadu na Kozarac, 2000 u širem regionu

Srpski zločinci broj ubijenih Bošnjaka u napadu na Kozarcu umanjili deset puta

Institut za ratne zločine u Sarajevu je utvrdio da je u Kozarcu bilo ubijeno 1.200 Bošnjaka, od toga 800 u maju 1992, a da je broj žrtava, uključujući prijedorsku i susjedne opštine Sanski Most i Bosanski Novi, dostigao 2.000.

Pukovnik bivše JNA (Jugoslavenske narodne armije) Osman Selak svjedoči o tome kako je general Momir Talić odlučio da broj žrtava napada na Kozarac u maju 1992. godine umanji sa 800 [osam stotina] na 80 [osamdeset]. Šta je svjedok vidjeo kada je posjetio logor na Manjači? Talić je bio optužen za genocid, ali je umro prije Haškog sudjenja.

SENSE Tribunal — Penzionisani pukovnik Osman Selak, nekadašnji komandant pozadinske baze JNA u Banja Luci svedoči na suđenju bivšem komandantu Glavnog štaba VRS [Vojske Republike Srpske] Ratku Mladiću o dva sastanka kojima je prisustvovao 1992. godine.

Na prvom sastanku, 27. maja 1992. godine, pukovnik Marčetić izvještava komandanta Prvog krajiškog korpusa Momira Talića da je u napadu na Kozarac tog dana ubijeno 800 ljudi, a uhapšeno 1.200. Selak tvrdi da ga je Talić u tom trenutku pogledao, svjestan da je jedini prisutni Bošnjak, te je Marčetića “korigovao” rekavši da je “valjda ubijeno 80″ a ne 800 ljudi. Takav izvještaj je, potom, upućen Glavnom štabu VRS.

Svjedok je u svoju ratnu bilježnicu, koju je danas predočio sudu, upisao brojku koju je izrekao Marčetić – 800 – a ne Talićevu “korekciju”. Danas, međutim, kaže da je u međuvremenu – kao saradnik Instituta za ratne zločine u Sarajevu – ustanovio da je u Kozarcu i široj okolini ubijeno do 2.000 ljudi. “Pored Srebrenice, tvrdim da je genocid izvršen i u Kozarcu”, rekao je Selak.

Svjedok je i sam pokušao da ode na mjesto zločina ali ga je u tome sprečio njegov zamjenik koji se zabrinuo da će Selak biti likvidiran kad utvrdi šta se stvarno dogodilo u Kozarcu. Selak veruje da je u izveštaju Glavnom štabu broj ubijenih desetostruko umanjen zbog “lične odgovornosti komandanta”.

Talić, po svedoku, “u osnovi nije bio loš čovek” ali je morao da izvrši naređenje pretpostavljene komande. “Nije mu bilo drago”, kaže Selak, dodajući da Talić, ipak nije “preduzeo nikakve mere protiv 343. motorizovane brigade” koja je po njemu odgovorna za zločin u Kozarcu.

Na drugom sastanku 1. juna 1992. godine, general Talić je izdao naredbu o formiranju koncentracionog logora Manjača za otprilike 2.500 ratnih zarobljenika. Objekti na nekadašnjem poligonu za obuku su, po Selaku, mogli da prime najviše 80 ljudi, do 200, ako bi bili postavljeni vojnički kreveti na sprat. Nakon što je logor formiran, Selak je otišao u obilazak Manjače i u štalama je zatekao stotinak zarobljenika koji su čistili prostor stočnog izmeta. Neki su, kaže “bili isprebijani, krvavi po licu, goli do pasa”. Kad je ušao, zarobljenicima je naređeno da stanu mirno i obore glave. Ono što je video bilo je “toliko strašno da se i sada ježim kada se toga sjetim”, rekao je Selak.

U odgovorima na pitanja Mladićevog branioca Branka Lukića, Selak je rekao da je osim broja ubijenih u izvještaju Krajiškog korpusa netačna i tvrdnja da su žrtve iz Kozarca “poginule u borbama”. Ti ljudi su, po Selaku, bili “likvidirani”.

Branilac Lukić je potom postavio niz pitanja o nacionalnom sastavu VRS i Armije BiH, odazivanju na mobilizaciju, ustavnim odredbama o referendumu, naoružavanju, formiranju Patriotske lige i Zelenih beretki. Svjedok je rekao da je “bilo dosta politike u koju se on nije mešao” pa da zato nema prave informacije. Rekao je takođe, da je tražio da se penzioniše sredinom maja 1992. godine zato što je “znao šta ga čeka”. Dobijao je, kaže, telefonske pretnje i dopise da se Bošnjaci i Hrvati odstrane iz vojske.

Mladić je veći dio Selakovog iskaza pratio bez reakcija ali je povisio glas kada je branilac ispitivao svedoka o nekim vojnim pitanjima. Mada je najprije negodovao, Mladić je, na kraju, gestovima pokazao da se slaže sa svjedokom. Unakrsno ispitivanje Selaka biće nastavljeno sutra ili prekosutra, nakon što se završi saslušanje svjedoka koji će dati iskaz putem video konferencijske veze iz Sarajeva. On će svedočiti o etničkom čišćenju sarajevske opštine Novi Grad i masakru “najmanje 47 Bošnjaka” u autobusu na putu Rajlovac-Pale 14. juna 1992. godine.

Slijedi izvještaj BIRN-a:

Svjedok Tužilaštva Osman Selak izjavio je na suđenju Ratku Mladiću, optuženom za genocid počinjen u BiH, da je u ljeto 1992. komandant Prvog krajiškog korpusa VRS Momir Talić bio zvanično obaviješten da je u napadu na selo Kozarac kod Prijedora ubijeno 800 Bošnjaka, a da je, po Talićevom nalogu, u izvještaju Glavnom štabu VRS-a zatim napisano da je bilo 80 žrtava, prenosi BIRN.

Selak je u to vrijeme bio komandant pozadinske baze VRS-a u Banjoj Luci.

Objasnio je da je, kao dugogodišnji oficir Jugoslovenske narodne armije (JNA), podnio zahtjev za penzionisanje dan nakon formiranja VRS-a, 18. maja 1992., svjestan da u njoj neće moći da ostane kao musliman, ali da je na dužnosti ostao dok u julu te godine nije usvojen njegov zahtjev.

Svjedok je rekao je da je 27. maja 1992. bio na sastanku u komandi Korpusa, na kojem je pukovnik Dragan Marčetić, izvjestio Talića o napadu na Kozarac tog dana.

“Marčetić je rekao Taliću: ‘Druže generale, danas je u Kozarcu ubijeno 800 ljudi i zarobljeno 1.200.’ Talić je spontano pogledao prema meni, znajući da sam Bošnjak, a da su ubijeni bili muslimani. Uvidio je da je pogriješio, pa se okrenuo i rekao Marčetiću: ‘Dragane, valjda hoćeš da kažeš da je ubijeno 80 ljudi i tako obavijesti Glavni štab.’ Ta informacija je otišla u Štab”, ispričao je Selak.

Prema svjedokovom iskazu, Talić “nije bio za ratnu opciju”, ali je “provodio naređenja”.

“Znao je da je prekršio međunarodno ratno pravo i zato je naredio da se Glavni štab izvjesti da je bilo 80 ubijenih. Plašio se da će on odgovarati za to ubistvo”, kazao je Selak, označivši, kao počinioce ubistva u Kozarcu, pripadnike motorizovane brigade VRS-a iz Prijedora, koje Talić “nije kaznio”.

Talića je sud u Hagu optužio za ratne zločine počinjene u Bosanskoj krajini, ali je on 2003. umro, prije nego što je suđenje okončano.

Mladić, tadašnji komandant VRS-a, optužen je za progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, koji je u sedam opština, uključujući Prijedor, dosegao razmjere genocida.

Njemu je na teret stavljen i genocid počinjen u Srebrenici, teror nad civilima u Sarajevu te uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce, u periodu od 1992. do 1995. godine.

U svjedokovoj radnoj bilježnici, koju je tužilac Dermot Groome prikazao u sudnici, zabilježene su riječi pukovnika Marčetića da je “u Kozarcu, zbog rampe, 800 ljudi poginulo”.

“Navodno je neko stavio rampu da ljudi ne mogu proći”, prokomentarisao je svjedok.

On je izjavio da je kasnije Institut za ratne zločine u Sarajevu, u kojem je on angažovan, utvrdio da je u Kozarcu bilo ubijeno 1.200 mještana, a da je broj žrtava, uključujući prijedorsku i susjedne opštine Sanski Most i Bosanski Novi, dostigao 2.000.

Prvog dana juna 1992. godine, Selak je, prema sopstvenim riječima, bio prisutan i na sastanku na kojem je Talić naredio da se “pod hitno” formira koncentracioni logor za “cirka 2.500” ratnih zarobljenika na Manjači.

Nakon dva dana, on je, s Talićem i drugim oficirom, otišao u logor i tamo vidio “100 do 130 ljudi, od kojih su neki bili isprebijani i krvavi, kako čiste štalu u kojoj su bili smješteni”.

“Kasnije su, nažalost, mnogi umrli od prebijanja u tom logoru”, kazao je Selak, procjenjujući da je u objektima na Manjači prije rata moglo da se smjesti najviše 200 vojnika.

Tokom rata, kroz logor je prošlo skoro 5.000 Bošnjaka.

Na početku unakrsnog ispitivanja, Mladićev branilac Branko Lukić predočio je u sudnici izvještaj Prvog krajiškog korpusa u kojem se navodi da su Bošnjaci u Kozarcu bili ubijeni u borbama.

Svjedok je to odbacio kao “laž”, ocjenjući da je ona bila navedena upravo zbog straha generala Talića od “posljedica”.

Suđenje će biti nastavljeno sutra.