GORNJA KALESIJA: DŽENAZA ZA 12 BOŠNJAČKIH ŽRTAVA MASAKRA U ZVORNIKU

U Zvorničkom masakru ubijeno 2.019 Bošnjaka

U Memorijalnom kompleksu Gornja Kalesija danas je klanjana dženaza-namaz i obavljen ukop posmrtnih ostataka dvanaest civilnih žrtava rata koje su ubijeni u Zvorniku tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu (BiH), javlja Anadolija.

Posljednji smiraj su danas našli Nedžad Halilović (1970), Abdukadir Hasanović (1961), Senaid Hasanović (1978), Zubejda Manjić (1950), Hurija Bajrić (1931), Senada Bećirović (1967), Hajdar Hajdarević (1943), Alija Bošnjaković (1920), Alija Hasić (1968), Meho Hamzić (1956), Šabanija Salihović (1954) i Osman Ibrahimović (1946).

Tabuti s posmrtnim ostacima ubijenih civila ispraćeni su jutros ispred Komemorativnog centra u Tuzli. Dženaza-namaz je klanjana nakon podne-namaza, a potom je proučena zajednička dova.

Tokom napada Jugoslovenske narodne armije i jedinica iz kojih je proizašla Vojska Republike Srpske, tokom rata ubijeno je 2.019 civila opštine Zvornik. Na šehidskom mezarju u Memorijalnom kompleksu Gornja Kalesija do sada je ukopano 699 tijela, a za 585 nestalih osoba se još uvijek traga.

Predvodeći dženaze-namaz, zagrebački muftija Aziz ef. Hasanović, izaslanik reisu-l-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazovića, kazao je prisutnima da su Bošnjaci duže od dvije decenije suočeni sa posljedicama najkrvavijih zločina, ali i pored toga „muslimani ne mrze, jer naša vjera Islam, podučava nas da ne mrzimo“. Također, muftija Hasanović je ukazao na važnost institucionalnog djelovanja u procesu traganja za ratnim zločincima. Tuzlanski muftija Vahid ef. Fazlović predvodio je podne-namaz te u svom govoru istakao da su muslimani u Podrinju tokom posljednjega rata preživjeli najteže strahote, o čemu govore brojne grobnice, česte kolektivne dženaze i mnogobrojne žrtve. I pored toga, naglasio je muftija Fazlović, Bošnjaci uspijevaju da na temelju te povijesne činjenice osiguraju opstanak, jačajući zajednicu i gradeći institucije.

U Memorijalmom centru i šehidskom mezarju Gornja Kalesija ukopano je ukupno 711 tijela. Suočeni sa sporim procesom identifikacija, ekshumacija i skoro zaustavljenim traženjem nestalih i njihovih ubica, Zvorničani su u nedjelju 1. Juna 2014. Pozvali sve prijatelje da im pomognu, kako bi se ti procesi pokrenuli. Također, zatraženo je da se državne institucije u koordinaciji sa Islamskom zajednicom koncentrišu na rješavanje problematike funkcioniranja Memorijalnog centra Gornja Kalesija, prenosi BMG Bosanska medijska grupa.

Majke i sestre,

Očevi i braćo,

Dvadeset i dvije godine su prošle od brutalne agresije na Bosnu i Hercegovinu, od početka neviđenoga klanja i ubijanja koje su nad Bošnjacima Zvornika, Podrinja i cijele Bosne i Hercegovine proveli zločinci iz Srbije, potpomognuti krvolocima sa ovih prostora. Dok su četničke horde klale i palile, svijet je Bosni i Hercegovini uveo embargo na uvoz naoružanja. Svijet nije dozvolio međunarodno priznatoj zemlji da se brani.

Najveće svjetske sile, našoj zemlji su, nakon 100.000 civilnih žrava, donijele mirovni ugovor koji takvu zemlju, koju smo mi goloruki odbranili, čini nemogućom i vodi je ka raspadu i uništenju. Zločin i zločinci na polovini teritorije Bosne i Hercegovine čuvaju i danas ideju etničkog čišćenja, zločina i veličaju Ratka Mladića, Radovana Karadžića, Vojislava Šešelja. Svijet nam opet poručuje da se zločin, pogotovo zločin nad muslimanima, isplati. Zločinačka politika koja je devedesetih godina podržavala ili provodila genocid, potom ga negirala, danas ima novu ulogu i zadatak – blokiranje Bosne i Hercegovine da se integriše u Evropsku uniju, da se integriše u NATO savez, da bude stabilna i cjeovita država.

U takvom političkom ambijentu, u kojem i dvadeset i dvije godine poslije agresije imamo slučaj da nenaoružanog Bošnjaka ubije komšija [Srbin] na najkrvaviji način – sjekirom u njegovoj avliji, gdje nekoliko puta u godini strada imovina Islamske zajednice, gdje se prava Bošnjaka negiraju i nad nama se provodi segregacija, mi moramo kazati cijelome svijetu da mi želimo, da hoćemo i da moramo živjeti na Drini. Tu su mezari naših pra-pra djedova. Tu je naša zemlja. Tu je naša budućnost. Nas obavezuju ove kosti, obavezuju nas ljudi koje danas ukopavamo, da ne iznevjerimo njihovu ideju slobode. Obavezuju nas da ne iznevjerimo sami sebe. I evo, sa ovoga mjesta poručujemo da želimo miran suživot sa komšijama Srbima. Uvjereni smo da zajednički možemo graditi budućnost našoj djeci u slobodnoj i stabilnoj zemlji. Ali, zločinci – oni moraju odgovarati, jer zločin nikada ne zastarjeva.

Generacije naše djece će istraživati ove zločine i dokazivati šta nam se desilo. Na tom putu se nikada nećemo zaustaviti, niti umoriti, bez obzira na opstrukcije iz svijeta. Mi smo svjesni da svijet odugovlači suđenja zločincima. Milošević je otišao bez ovozemaljske kazne, a Mladić i Karadžić još nisu osuđeni. Dvadeset i dvije godine je potrebno da se dokaže najveći zločin u Evropi poslije Drugog svjetskog rata. Kosti naših najmilijih su razbacane bosanskom zemljom. Još uvijek ne znamo gdje su grobnice, a zadnjih pet godina na području općine Zvornik nije se desila ni jedna ekshumacija. Na drugoj strani, kosti naših najmilijih, koje su ranije pronađene, leže u magacinima komemorativnih centara i iz godine u godinu je sve manje identifikovanih. Želimo odgovor od nadležnih domaćih i stranih zvaničnika – da li smo i sada ostavljeni kao 1992. da se sami borimo protiv onih koji imaju snagu, sistem i podršku. Održavanje Memorijalnog centra Gornja Kalesija je sve teže. Novih identifikacija nema. Nema ekshumacija. Zločinci se ne hapse, a incidenti koji ugrožavaju sigurnost, sve su češći. Očigledno, suočavamo se sa teškim vremenima i velikom kušnjom.

Braćo i sestre

danas ukopavamo dvanaest tijela naših ubijenih civila. Oni nisu bili naoružani, niti su imali bilo kakav vojni plan. Imali su muslimansko ime i prezime , i zato su ubijeni. Da podsjetimo, u Zvorniku je ubijeno 2.019 civila, a za 600 njih još uvijek tragamo. Mi, porodice ubijenih, nestalih i zarobljenih, danas, sa ovoga mjesta, pozivamo one koji imaju bilo kakva saznanja o masovnim ili pojedinačnim grobnicama, da nam ih dostave javno ili tajno. Da omogućimo smiraj dušama nevino ubijenih civila.

Danas kada spuštamo ova tijela u zemlju, kada ih predajemo Svemogućem Bogu, dajemo zavjet da ćemo istrajati u našoj borbi traženja ratnih zločinaca i njihovom privođenju sudu pravde. Proces traženja tijela naših ubijenih nikada nećemo prekinuti. Nama živima je ostavljen taj amanet!

U ime svih prodica i svih prisutnih na ovoj dženazi, našim najmilijim želim vječni Božji Rahmet

El-fatiha!