SPOMEN KRST ZLOČINCIMA NA ZLATIŠTU IZNAD SARAJEVA

UBICE PRAVE SEBI SPOMENIK

“Toj je najobičniji prkos žrtvama. Mislimo da je sramota postavljati takvo-spomen obilježje na mjestima sa kojeg su artiljerijom i snajperima ubijani građani Sarajeva.”- Senida Karović, predsjednica Unije civilnih žrtava rata Kantona Sarajevo.

“Svojim životima ćemo spriječiti postavljanje spomen-križa! Dosta je više. U Sarajevu je ubijeno preko 11 hiljada građana, samo oko 1.600 djece je stradalo.” - Sekretar Unije civilnih žrtava rata KS Muzafer Teskeredžić.

***********************

 Žrtve opsade Sarajeva žestoko su reagirale na današnju najavu predsjednika tkz. Saveza logoraša Republike Srpske (RS), odnosno lažnog logoraša Branislava Dukića, da će više godina najavljivana izgradnja spomen-krsta na Zlatištu iznad Sarajeva, posvećenog, kako je rekao, ubijenim Srbima u Sarajevu tokom proteklog rata, započeti u septembru ili oktobru 2014. godine.

Predsjedništvo ovog saveza donijelo je 21. decembra 2013. godine odluku o postavljanju spomen-krsta na Zlatištu, posvećenog ubijenim Srbima u Sarajevu tokom proteklog rata.

Iz tog udruženja tvrde da posjeduju dokumentaciju da je državno zemljište na kome će biti izgrađen spomen-krst, površine od 1.056 metara kvadratnih, dodijeljeno njihovom savezu.

Na spomen-krstu, koji bi trebalo da bude visok 26 metara, trebalo bi, kako je planirano, da budu uklesana imena više od 6.600 Srba navodno poginulih u i oko Sarajeva. Dukić je ranije medijima u RS izjavio da će detalji u vezi sa postavljanjem spomen-krsta biti dogovoreni sa ”sedam načelnika općina sarajevsko-romanijske regije, porodicama poginulih i Boračkom organizcijom RS”.

Senida Karović, predsjednica Unije civilnih žrtava rata Kantona Sarajevo izjavila za je Anadolu Agency (AA) da nova najava izgradnje spomen-krsta najobičnija provokacija.

”Naravno da se protivimo izgradnji tog objekta. To je očito dio politike i propagande onih koji ne žele dobro Sarajevu i državi BiH. Toj je najobičniji prkos žrtvama. Mislimo da je sramota postavljati takvo-spomen obilježje na mjestima sa kojeg su artiljerijom i snajperima ubijani građani Sarajeva. Mi posljednjih mjeseci redovno dobijamo presude suda protiv entiteta RS za nadoknadu nematerijalne štete građanima povrijeđenim tokom opsade Sarajeva. Također, postoje brojne presude Haškog tribunala koje su nedvosmisleno utvrdile šta se to dešavalo u Sarajevu od 1992. do 1995. godine. Nećemo dozvoliti postavljanje takvog spomen-obilježja. Ustat ćemo da se usprotivimo takvoj odluci i to ne samo riječima”, rekla je Kahrović za AA, žena koja je tokom agresije na BiH izgubila nogu.

Sekretar Unije civilnih žrtava rata KS Muzafer Teskeredžić kazao je za AA da će žrtve svojim tijelima zaustaviti sve one koji budu pokušali postaviti spomen-krst.

”Ako se neko u ovom slučaju tjera inat, onda ćemo biti jako radikalni. Svojim životima ćemo spriječiti postavljanje spomen-križa! Dosta je više. U Sarajevu je ubijeno preko 11 hiljada građana, samo oko 1.600 djece je stradalo. Naši najmiliji su ubijani neivini i sada će neko da prkosi sa mjesta sa kojeg su ubijani. Nećemo to dozvoliti. Tijelima svojim ćemo da to spriječimo. Vidite, mi smo već dobili 3.000 prvostepenih presuda protiv RS za zločine nad građanima Sarajeva. Predstavnici RS stalno tvrde da ova RS nije postojala u vrijeme izvršenja zločina, a konstantno obilježavaju ono što su radili i slave Dan RS, RS Radovana Karadžića! Nemamo ništa protiv krsta, ali krstu je mjesto pored crkava, bogomolja, a ne da prkose. Prenesite, svojim tijelima ćemo spriječiti postavljanje spomen-krsta”, rekao je Teskeredžić, koji je tokom agresije izgubio oca i sestru, te upitao ko je Savezu logoraša RS dao državno zemljište za postavljanje spomen-krsta i s kojom svrhom.

Zlatište, dio Trebevića, je dominantna kota iznad Sarajeva, na kojoj su tokom četverogodišnje opsade grada bili položaji vojske Radovana Karadžića i Ratka Mladića. Mnogi civili, građani Sarajeva svih nacionalnosti, ubijeni su snajperskom ili mitraljeskom vatrom upravo sa položaja na Zlatištu.

Građani Sarajeva smatraju da bi obilježje na tom mjestu predstavljalo spomenik ubicama, a ne žrtvama.

“Moje mišljenje je da je to čista provokacija.”

»Ubice prave sebi spomenik što su pobili pola Sarajeva.« »Djete moje komšinice od 13 godina je poginulo, na Zlatištu je moja sestra poginula, a oni taj krst da stave… neka im je na sramotu.«, govorili su svojevremeno građani Sarajeva.

Tokom 2012. godine su organizirani protesti protiv izgradnje spomen-krsta.

Teskeredžić je tada na tom protestu izjavio, a prenijela Anadolija:

“Ja sam stvarno razočaran razmišljanjem i sviješću građana Sarajeva. Ne dotiče ih se ideja da se gradi crkva tamo gdje su ljudi izginuli, koja bi bila samo spomen onima koji su pucali po ovom gradu, ubijali djecu, žene i ostale građane. Sramota je što je ovako mali odziv građana i sad bih najviše volio da se na svakom brdu digne krst i da svi to šutke gledaju. Njima na obraz”, kazao je Teskeredžić, dodavši da se ovaj problem tiče sviju.

Isto tako, koordinatorica Organizacije Dječijeg pokreta Ivana Mostarac kao razlog slabog odziva građana na protestima 2012. godine navela je da:

“Građani Sarajeva kao da spavaju dejtonskim snom i to će nas debelo koštati. Ja, ipak, vjerujem da postoje ljudi normalni, sve dok im ne pukne film. Oni očekuju od političara koje smo mi izabrali i postavili na ta mjesta, da dođu pameti. Jadno je da ne izađemo i kažemo šta mislimo, ne znam čega se bojimo”, rekla je Mostarac.

Na jednom od protesta prošle godine, predstavnik grupe AntiDayton Nihad Aličković je izjavio:

„Danas smo opet izašli povodom Zlatišta, povodom nove izdaje BiH. Ovo je drugi put da se na ovakav način izdaje teritorija cjelovite države i ovo se jednostavno ne smije dozvolit i dopustit“.

On je dodao da se prijedlozima izgradnje crkve i krsta želi isprovocirati samo jedan narod, a posebno “oni koji su ovdje ranjavani, šehidske porodice, porodice svih vjera koje su izgubile nekoga u ovom gradu”.

„Upravo sa Zlatišta je vršena agresija nad ovim gradom“, kazao je on i dodao da je ovaj današnji protest ustvari “poruka najvišim zvaničnicima države kao i visokom predstavniku u BiH Valentinu Inzku koji odlučuje o ovoj gradnji”.

„Ja se nadam da će ovim nakon ovih javnih istupaka svi shvatiti da građani ustvari nisu za tu gradnju, da se to ne smije dozvoliti“, dodao je on.